beats by dre cheap

Poema imama Šafije dok je ležao na samrtničkoj postelji...

Tebi, Gospodaru moj, upućujem svoje želje, iako sam ja, o Posjedniče dobrote i velikodušnosti, zločinac, razbojnik. Kada se moje srce stegnulo a moji putevi postali uski, položio sam svoju nadu u Tvoje pomilovanje i oprost, kao izlaz i spas. Moji grijesi su mi izgledali jako velikim, ali kada sam ih uporedio sa Tvojim oprostom, vidio sam da je Tvoj oprost mnogo veći. Ti si jedini koji može oprostiti grijehe, i daruješ svoj oprost i praštaš iz Svoje dobrote i darežljivosti. Da nije Tebe, rob nikada ne bi mogao savladati Iblisa, a i kako bi, kad je on zaveo Tvog prijatelja Adema. Kada bih samo znao! Da li ću ući u Džennet, kako bi se radovao, ili u Vatru, kako bi žalio? Kako je Allah moćan! Za onoga obuzetim grcanjem, gotovo da krv poteče iz njegovih očiju zbog izliva emocija (grcanja). On stoji kada se noć obavije tamom, stoji protiv sebe u ekstremnom strahu, griješan. Rječit kada spominje Svog Gospodara, a u spominjanju drugih mimo Njega, nijem je. Sjeća se minulih dana svoje mladosti, i šta je tu bilo svega od neznanja, bio je zločinac. I tako cijeli dan, drug žalosti je postao, brat nesanice i tajnih razgovora kada se noć spusti. On govori: “Moj Voljeni, Ti si onaj kome težim i želim, Ti si dovoljan onima koji čeznu i koristiš onima koji imaju nade. Zar nisi Ti Onaj koji me opskrbio i uputio, i nisi prestao biti darežljiv prema meni i pun naklonosti. Možda će Dobročinitelj oprostiti moje pogreške, i pokriti moja nedjela i ono što je prošlo. Moji grijesi su mi izgledali veoma velikim, pa sam se s poniznošću okrenuo tebi, da nije mog zadovoljstva Tobom, ja ne bih, o Gospodaru moj, vidio ikakvog zadovoljstva. Pa ako mi oprostiš, oprostio bi griješniku, neposlušnom, nasilniku, koji i dalje griješi. A ako me odlučiš kazniti, neću padati u očaj, pa i ako uvedu moju dušu u Džehennem, zbog grijeha. Jer moji zločini su veliki, prošli i sadašnji, Ali tvoj oprost stiže do Tvog roba, uzvišeniji i veći. Allahovo dobročinstvo me okružuje sa svih strana, i svjetlo od Najmilostivijeg se raširilo po nebu. I u srcu je sjaj voljenog kada se ujedine, i kada se radosne vijesti približe, postane grozničavo. Radost me obuzme, samo radi Allaha, nadgleda me nad tamom kabura, jasno i bistro. Čuvam moju ljubav, kako je strasti ne bi zaprljale, i održavam ugovor ljubavi, kako ne bi bila oskvrnuta. U mojoj budnosti je čežnja, a u mom drijemežu sudbina, i to slijedi moje korake u zanosu. Ko god se drži Allaha, zaštićen je od ljudi, i ko god u Njega polaže nadu, neće nikad zažaliti.

HADISI
http://hadisi.blogger.ba
09/12/2012 00:06